Postoje razgovori koje voditelji vode bez puno razmišljanja.

Tjedni sastanci. Operativni dogovori. Statusi projekata.

A postoje i oni drugi.

Razgovori koje odgađamo.

Razgovor o lošoj izvedbi. O preopterećenosti. O ponašanju koje utječe na tim. O neslaganju koje već mjesecima tinja ispod površine.

Not because we do not know what needs to be said.

Nego zato što znamo da razgovor može biti neugodan.

I upravo zato ga često odgađamo.

Dok čekamo “pravi trenutak”, situacija se obično ne popravlja sama od sebe. Nerazjašnjena očekivanja postaju frustracija. Male napetosti prerastaju u sukobe. Povjerenje polako slabi.

Dobra vijest je da teški razgovori ne traže savršenstvo.

Traže hrabrost da ih započnemo.

Ponekad nije najvažnije pronaći idealne riječi. Važnije je biti dovoljno iskren da otvorimo temu i dovoljno prisutan da čujemo drugu stranu.

Pozivamo vas da na trenutak zastanete i napravite kratku refleksiju o razgovorima koji se nikako ne događaju, iako znate da bi se trebali dogoditi. To može biti vaš prvi korak prema tome da ih počnete hrabro pokretati.

• Kada ja odgađam ili ublažavam razgovor?
• Which conversations do I avoid most often?
• Što mi je u njima posebno teško?
• Što bi za mene značilo da ovaj put budem izravniji/a, a da i dalje poštujem drugu stranu?
• Koji je prvi sljedeći razgovor u kojem to mogu isprobati?

Voditelji često misle da je njihov posao rješavati probleme.

No jednako važan dio vodstva je stvaranje prostora za razgovore koje nitko drugi ne želi pokrenuti.

Jer upravo se u tim razgovorima najčešće događa razvoj.